Zaštitne maske između svijeta gluhih i svijeta čujućih

Udruga osoba oštećena sluha Zadar, koja od svog osnutka 1956. godine brine i skrbi o svojim članovima, u svim segmentima njihova života, ali posebno u pokušaju uključenja u društvo i socijalizacije u najširem smislu.
Tako se svake godine Udruga raznim projektima predstavlja javnosti, a okupljaju se unatoč izazovima i prilikama koje sa sobom nosi »novo normalno«. Prošlog je tjedna Udruga predstavila lijepu posvetu Zadru, gradu kojeg vole, u obliku fotomonografije u kojoj su sakupljene najljepše fotografije grada Zadra, a izdavanje fotomonografije bilo je i povod za razgovor s tajnikom Udruge, Mikijem Savićem.

Fotomonografija o gradu kojeg vole
– I ove godine pokušavamo doprijeti do srca naših sugrađana, ali ovaj put na malo drugačiji način. Članovi naše udruge do sada su predstavili svoje aktivnosti održavanjem prigodnih izložbi, a ovaj put izdavanjem fotomonografije. Ona se sastoji od tri dijela: razglednica grada Zadra, fotografija Krešimira Ćosića i ustupljenih fotografija zadarskih fotografa, a knjiga predstavlja sumu našeg dosadašnjeg rada, a sve dijelove veže samo jedna nit – naša ljubav prema gradu – zato smo je i nazvali GRAD KOJI VOLIMO, rekao je Savić.
Razglednice, slike i fotografije smiruju, povezuju ljude, čine ih sretnima, možda se na trenutak uspije pobjeći iz svakodnevnog ubrzanog ritma života koji sve guši, možda se čak malo čovjek makne od svih ekrana i digitalnih formata koji nas okružuju, a ovom knjigom može se proširiti i znanje o povijesti Zadra te upoznati grad iz nekog drugog ugla.
– Jako smo ponosni na naše promotivne izložbe pa na »Svjetlosni spektakl na Forumu«, organizaciju Svjetskog prvenstva u mini golfu za gluhe koje je prvi put održano u Hrvatskoj, cijela reprezentacija gluhih Hrvatske je bila sastavljena od Zadrana na čelu s kapetanom Natkom Zelićem i njegovom zamjenicom Žanom Vukić koja je i sve prevodila na međunarodni znakovni jezik. Ponosni smo što je i naša predsjednica Jasmina Vukić dobitnica Grba Grada Zadra za humanost i plemenitost 2009. godine, a istaknuli bismo i košarkašku utakmicu na kojoj je prvi put na svijetu košarka spojila dvije različite invalidne skupine, različite prema svojim interesima, potrebama i problemima. To su Košarkaški klub osoba s invaliditetom i Športski savez gluhih Zadarske županije, a utakmica je održana 28. rujna 2018. godine u dvorani Jazine. Na njoj se nisu isticale različitosti nego posebnosti, govori Savić zahvalivši Zadarskom listu koji je to sve popratio.
Fotomonografija osim promocije Udruge za cilj ima ukazati i na probleme, a tajnik ove Udruge ističe kako najviše problema imaju u Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom jer ih se često, zbog pogrešne procjene, svrstava u neodgovarajući stupanj invalidnosti.

Svrstavanje u neodgovarajući stupanj invalidnosti
– Nezadovoljni smo načinom i kriterijima kojima se vode vještaci u zadarskom područnom uredu Zavoda prilikom procjenjivanja i utvrđivanja stupnja invalidnosti osoba oštećena sluha. Često nas se na temelju površne i pogrešne predodžbe o našem invaliditetu svrstava u neodgovarajući stupanj invalidnosti, što utječe, među ostalim, i na ostvarivanje naših prava prema stupnju invalidnosti, objašnjava Savić te dodaje kako nije lako roditi se gluh i cijeli život se borit s tim hendikepom.
– Gluhe osobe odvojene su od ljudi i od društva. Gluha osoba nije samo osoba koja je ograničena svojim hendikepom nego je stavljena na rub društvenih događanja. Ne može čuti, ne može ostvariti normalnu komunikaciju s ljudima i to je čini drukčijom, neprihvaćenom i marginaliziranom osobom. Pojavom koronavirusa situacija je još gora. Mislim na svakodnevnu upotrebu zaštitnih maski kojima je srušena i ona mala karika koja je spajala svijet gluhih sa svijetom čujućih. Naime, većina gluhih osoba se oslanjala na čitanje s usana, a kako su se pojavile zaštitne maske ta vrsta komunikacije je prekinuta, a gluhe osobe su se još više udaljile od svih događanja, istaknuo je Savić osvrnuvši se i na rad Stožera civilne zaštite te činjenicu kako nitko iz Stožera nije pokazao interes da savlada Hrvatski znakovni jezik. Na taj način bi, smatra Savić, pokazali brigu za gluhe osobe i obogatili skrb za njih.
– Gluhe osobe izložene su često nerazumijevanju i zbog toga što se njihova invalidnost ne vidi. Događaju se stoga i neugodne situacije, primjerice, dok čekaju na pregled ili drugdje, ne čuju kad ih se prozove ili kad im sa leđa »svira« kamion nabave ili nervozni biciklist da im se maknu s puta. Bezbroj je tu prepreka, gluhe osobe nikad ništa ne mogu same obaviti i za komunikaciju uvijek moraju imati nekog uz sebe, zaključuje na kraju Savić te dodaje kako osobe oštećena sluha zbog svoga problema ne bi smjele biti manje vrijedne, nego je na nama da nađemo načina kako bi i oni što efikasnije mogli sudjelovati u životu zajednice.