Životni standard brojnih Zadrana

Iako nam pogled na zadarsku, ali i hrvatsku stvarnost ne ostavlja baš reprezentativnu sliku u očima sve većeg broja stranih nam gostiju, moramo priznati da ovi ljudi, mahom umirovljenici kojima je gotovo nemoguće spajati kraj s krajem, na pošten način zarađuju za koricu kruha.
Ne glume i ne prose za pomoć, već se unatoč svim opasnostima za zdravlje koje vrebaju pri kopanju po gradskim kontejnerima i kantama, i po suncu i po kiši, trude tijekom cijelog dana u više navrata prikupiti što veći broj plastične ambalaže te je u trgovačkim centrima zamijeniti za koju kunu.
Stoga i ne čudi što je bakica sa slike na pitanje kako joj ne smrdi dok pokušava doći do izvora kakvog-takvog prihoda, istaknula da joj zapravo najviše smrdi kada ništa ne nađe. Žalosna je spoznaja da je država od nekada pristojnih i vrijednih radnika koji su dali doprinos u izgradnji Lijepe Naše, učinila pred kraj životnog vijeka aktivne kopače smeća kako bi preživjeli. Toliko o socijalno osjetljivoj državi i gomili neispunjenih obećanja.