ZLATNI TURIST Čeh Zdenek glumio bolesnika, samo da bi ljetovao u Sukošanu!

Pola stoljeća ljetovanja u istom autokampu. Možda zvuči nevjerojatno, međutim, 74-godišnji Zdenek Baraták iz Praga u Sukošanu ljetuje svake godine, već 50 godina. I za vrijeme Domovinskog rata.
– Možda puno ljudi zaista ne znači apsolutno ništa, ali i samo jedan čovjek može značiti neprocjenjivo puno. Takvu dragocjenost treba prepoznati i čuvati. Iznimne osobe se pamte. To je naš Zdenek, najveći ambasador sukošanskog turizma u Češkoj, kazao je Ante Martinac, načelnik.
Ante Martinac je zajedno s Nikolom Miloševićem, direktorom Turističke zajednice te Mirjanom Veleslavić Nadinić, turističkom promotoricom, u Općinskoj vijećnici upriličio svečani prijam za Zdeneka Baratáka i njegovu suprugu Danu, vlasnika autokampa Antu Grginovića, njegovog sina Šimu sa suprugom Marinom te njihovu djecu, Antu i Stipu.
– Oni su zasigurno najbolji promotori našeg turizma. Upravo zbog toga smo im s velikim zadovoljstvom pripremili prigodne darove da pamte ovaj uistinu jedinstven jubilej, naglasio je Martinac.

Kampiranje u šumi kod najlon plaže
Ovakav jubilej rijetko se obilježava u hrvatskom turizmu, svake godine se Zdenek s obitelji vraća u autokamp Podvare na Punti u Sukošanu, nasuprot svjetionika, u obiteljski kamp Ante Grginovića, poznatog po najvećim i najširim krošnjama stabla čičindre ili žižule.
– U Sukošanu sam bio i nekoliko godina prije nego sam od 1969. za stalno i neprekidno započeo ljetovati u Sukošanu. Putujući jadranskom obalom od Pule do Dubrovnika, naime, stalno sam zapisivao svoje dojmove o mjestima u kojima sam zastao. Kakav je put, kakvi su ljudi, ima li šume, kakvo je kampiranje i dr., prisjeća se Zdenek »Sukošanski« kako je izabrao baš kamp u Sukošanu.
– Pala je odluka da mi je najbolje i najljepše ljetovati kod, sad pokojnih Veronike i Šime Grginovića, na kristalno čistom moru na Podvarama, kod svjetionika i najlon plaže, kako su mještani zvali tu malu nudističku plažu gdje su svakodnevno kroz žbunje dolazili gledati razgoličene žene, uz smijeh se prisjeća Zdenek.
S obitelji, bivšom suprugom i dvoje sinova, sada 51 i 44 godine, te potom sa sadašnjom suprugom Danom, od lipnja do listopada, boravi u hladovini autokampa Podvare, brine se o kampu i o gostima, uživa u miru, tišini i prekrasnom pejsažu.
– Zdenek je jednostavno zakon, Sukošanac s osam mjeseci prebivališta u Pragu, rečeno je na svečanom prijamu.
Upravo su češki turisti bili među prvima koji su još početkom 20. stoljeća počeli odmor provoditi na hrvatskoj obali, tako i u Sukošanu, na čuđenje njihovih domaćina kojima nije išlo u glavu zašto slavenska braća sa sjevera prevaljuju tolike kilometare kako bi se kupali u moru i sunčali.
Kupali su se na plaži Dječji raj, ime su joj navodno dali upravo Čes, igrali su nogomet na ledini gdje je danas poštanska zgrada, na Ždralovcu, na Lokvici, kod Križa.
I u doba komunizma češka ljubav prema Jadranu bila je jača od svih prepreka i željeznih zavjesa pa im nije bilo teško strpljivo satima čekati na izlaznu vizu i putovati svojim slabašnim škodama na jug.
– Vizu si mogao dobiti samo svake tri godine. Međutim, bio sam dobar s medicinskom sestrom te sam pred doktorom poput profesionalca uvjerljivo glumio teškog plućnog bolesnika, kašljao i teško disao, samo da bi svake godine »zbog zdravlja« mogao na put dug preko 1.000 kilometara, na ljetovanje u Sukošan kod mojih Grginovića. Po tome bi se mogao snimiti i film, najozbiljnije će Zdenek.

Preko granice samo 300 njemačkih maraka
Češki turisti su bili poznati po tome što su sa sobom od kuće u »gepeku« nosili paštete, konzerve, pomidore, paprike, tjesteninu i drugo. Međutim, svemu dođe kraj, pogledajte im samo vozni park, zavirite malo u hotele, apartmane, autokampove, konobe, restorane.
– Pustimo na stranu što je Jadran bio puno skuplji od Češke. Mnogi i ne znaju, ali mi smo iz tadašnje Českoslovačke preko granice smjeli prenijeti samo 300 njemačkih maraka, što je bilo dostatno tek za benzin za preko 2.000 kilometara putaovamo i natrag. Nije tada bilo bankovnih kartica i Western Uniona. Zato ste, htjeli ne htjeli, bili prisiljeni sa sobom nositi hranu za preživjeti, ali i odjeću, obuću, kućne, osobne potrepštine i drugo kako bi ih u mjestu ljetovanja prodali da možete uopće ljetovati, objašnjava Zdenek.
Turističko društvo u Sukošanu je osnovano prije čak 62 godine, 1957., zahvaljujući i vjernim turistima iz Češke.
– U ljeto 1968. godine, kad je Čehoslovačka napadnuta, u Sukošanu se zateklo preko 200 Čeha, uglavnom u kampovima. Česi su ostali vjerni gosti i u doba Domovinskog rata kad su drugi potražili sigurnija i atraktivnija odredišta, istaknuo je Ante Grginović, vlasnik kampa, koji je inače živa enciklopedija sukošanske crkveno-pučke povijesti i turizma.
Na kraju, Zdeneku Baratáku poželimo veliku proslavu 60-godišnjice vjernosti Sukošanu, a njegovoj Dani, brz i lagan porod, zdravo i »najlipše dite na svitu«.
 

Zdenek nagrađen i prije 10 godina

Uručujući brojne darove Niko Milošević je Zdeneku i Dani rekao da ih još čeka najvrjedniji poklon koji će uručiti ovih dana, čim bude gotov.
– Pedeset godina vjernosti je potvrda da je Sukošan s okruženjem poželjna destinacija za godišnji odmor, gdje se gosti rado vraćaju, poručio je Nikola Milošević podsjećajući da su Zdeneku na prvoj gastro manifestaciji, Brudetijadi, za 40 godina vjernosti darovali umjetničku sliku.