Zlostavljanje na internetu doživjelo 60 posto djece!

Apsolutno postoji nasilje na internetu među djecom i to ne možemo i ne smijemo ignorirati. Naša istraživanja pokazuju da manje od 5 posto djece priča s roditeljima o svojim problemima, a više od 15 posto razgovara sa svojim vršnjacima. Jako je velika nepouzdanost u roditelje i učitelje i na tom odnosu treba raditi. Raste i broj prijava koje potvrđuju ovo što govorimo. Međutim, treba biti jasno da je internet život mladih, na njemu postoje izazovi i problemi, a tu svijest također trebamo prenijeti djeci. Zbog toga bi svi trebali biti educirani o ovome kako bi svi bili zaštićeniji, rekao je Boris Radanović, koordinator za podršku i informiranje iz Centra za nestalu i zlostavljanu djecu iz Osjeka te koordinator na projektu Centra za sigurniji internet, a koji je tijekom posljednja dva dana u Zadru održao šest radionica o sigurnosti na internetu. Dva su predavanja bila za udruge i institucije te četiri za roditelje djece 6. i 7. razreda osnovnih škola, Šime Budinića, Šimuna Kožičića Benje, Krune Krstića i Bartola Kašića.
Osnove cyberbullynga
– Baza predavanja je sigurnost i zaštita na internetu, ali na predavanjima roditeljima želimo podići svijest o trenutnom stanju interneta, koji su to problemi i izazovi koji se trenutno javljaju te upoznavanje s prvim znacima problema. Želimo ih upoznati s nekim modernim mrežama poput Snapchata ili Instagrama, koje možda roditelji ne poznaju dovoljno dobro, ali ih njihova djeca koriste. Razgovaramo i o novom načinu ponašanja djece i kako se roditelji mogu uključiti u život djece, a ono što je najvažnije i na što uvijek stavljamo naglasak jeste odnos roditelja i djeteta. Dijete mora znati, ukoliko se nađe u problemu na internetu, da se može obratiti roditelju za pomoć. Prema rema našim istraživanjima 60 posto djece do 19 godina bila su žrtve zlostavljanja na internetu. Roditelji bi trebali biti prvi s kojima će djeca razgovarati, istaknuo je Radanović.
Istaknuo je kako je cyberbullyng, odnosno internetsko nasilje, jedan od vodećih problema među djecom jer se manifestira na brojne načine – od ogovaranja u raznim chat grupama, tračanja neke osobe koja nije u grupi pa joj se šalju schreenshote tih razgovora, do samog isključivanja iz grupe to je osnova cyberbullynga – kad grupa zlostavlja jedno dijete. To ponašanje treba prijaviti učiteljima, policiji, bilo kome nadležnom, a ne biti samo pasivni promatrači jer djeca mogu imati teške posljedice.
– Djeca, naime, znaju kako to ne bi smjela raditi, a odgovornost je na roditeljima da vode računa o svome djetetu i o načinu na koji ono koristi digitalne tehnologije i alate. Dijete može biti žrtva i nasilnik, a jedno i drugo je dovoljno opasno i zabrinjavajuće. Zato trebamo razgovarati s djecom i pokazati im pozitivne načine kako koristiti internet, da se ponašaju pristojno, istaknuo je Radanović.
Razgovor i edukacija
Dodao je kako su roditelji željni informacija i ove tematike, ali ipak je odaziv na predavanja malen. Naime, istaknuo je, kako se život današnje djece upravo vrti oko interneta i tehnologije. Zato se i organiziraju ovakva predavanja kroz koja se roditelji mogu upoznati s tom temom, da bolje razumiju i zaštite svoju djecu od potencijalnih opasnosti.
– Krajnji cilj je potaknuti razgovor roditelja s djecom, jer ako roditelji ne razumiju te tehnologije, djeca ih poznaju te mogu naučiti svoje roditelje. Ovo je prvi put da naša djeca znaju neke stvari bolje od nas i imamo priliku učiti od njih, a roditelji kao odrasle osobe s više iskustva mogu prepoznati ponašanje s kojim se ne slažu ili je potencijalno opasno, a samo dijete to ne može prepoznati jer je dijete, pojasnio je Radanović dodavši da je edukacija ove vrste potrebna na razini cijelog sustava – počevši od roditelja, preko odgojitelja, učitelja pa na dalje jer je internet postao sastavni dio našeg života – privatnog i poslovnog i ne postoji razlog zašto se svi ne bismo educirali o tome.
Naglasak također treba staviti ne samo na kvantitetu korištenja interneta već i na kvalitetu, jer razlika je provoditi dva do tri sata za računalom ili na tabletu učeći neke nove stvari, ili igrajući video igricu ili “surfajući” nekim drugim isključivo zabavnim sadržajima.
Dječja pornografija, govor mržnje
Broj prijava ilegalnih radnji preko interneta je u porastu – dječja pornografija, iskorištavanje fotografija djece, govor mržnje na internetu u komentarima ili na društvenim mrežama, lažni profili, lažno predstavljanje i mnogo toga.
– Poručio bih roditeljima da razgovaraju s djecom o internetu, o načinima na koji djeca koriste internet i da pokušaju ostvariti pozitivan odnos i raspravu bez prijetnji, kazni koji neće fukcionirati nego će samo uplašiti dijete koje će to poslije gledati kod prijatelja. Naime, internet je njihov život, na društvenim mrežama odaju sve o sebi i mi to moramo shvatiti i ako mi to možda ne smatramo bitnim, njima jest i trebamo učiniti sve da ih zaštitimo. Nema te aplikacije koja može zaštiti dijete bolje nego roditeljski razgovor i podrška, dodao je Radanović.
Istaknuo je potrebu kontinuiranog razgovora s djecom o internetu i o opasnostima na koje nailaze od ranog djetinjstva. Naglasio je roditeljsku kontrolu medijskih sadržaja koje djeca konzumiraju putem interneta od najranije dobi, te o kontinuiranom odgoju. Kao što djecu ne bismo pustili same na cestu bez upozorenja, tako isto treba postupiti i s korištenjem interneta.
– Djeca se trebaju osjećati dovoljno otvorena da im roditelji budu prave osobe s kojima će razgovarati o internetu i o mogućim opasnostima ili problemima na koje mogu naići. Zabranama se ništa ne može postići. Neprihvatljivo je da roditelj kaže kako nema vremena razgovarati s djecom o odgovornom i sigurnom korištenju digitalnih tehnologija, zaključio je Radanović.