ivica matesic jeremija

Utorak, Srpanj 9, 2019 14:35 1

Doista što se događa kad ovi naši papkari doslovno shvate narod kao zdravo za gotovo političko - državno tkivo, a ne kao povijesno – kulturni pojam, društvo s moralnim i etičkim zasadama. Što se onda dešava? Nekakva REALPOLITIKA. Politika uglavnom korita mladih prasaca. Gdje je na dnu ispražnjena korita ostalo nešto spirina koje se i dalje kusaju sve dok jezik ne otkine caklinu dna. Stružu li ga stružu. Gdje god taknu proračuni, izračuni, privrede, uglavnom stečajne uprave..

Utorak, Lipanj 25, 2019 10:52 1

Ova zemlja plod je stvarnosti branitelja, stvarnosti, kojoj povijesna bojažljiva obrada nije ni do koljena. Priče i crtice o događaju tome, kao i u svim predhodnim, doista se ne mogu usporediti sa stvarnošću propadanja svih ideala Garde hrvatske. U ratu domovine nitko ali baš nitko više od Garde želio nije da Hrvatska pobjedi. Nitko ko Garda ne pati zbog tragike, u hrvatskoj sudbini danas. Pokušavam dokučiti tu sudbinu. Jer ratnika su hrvatskog oči izvor, ne samo ogledalo domovine.

Utorak, Lipanj 4, 2019 14:09

Za njega su sjećanja - i kad bi govorio kako se Hrvatska održala u vremenu onom devedesete i u vremenu nade, bila drama s dva protagonista. A to je ostala i danas: To su zemlja i  Branitelji. U ratu i miru, za  njih je ulog u toj kockarskoj igri uvjek bila Hrvatska. U više navrata oni  su je ostvarili protiv volje velikog djela onih njihovih sugrađana kojima  se Ona desila slučajno. To ga je ispunjavalo gorkim i onim njemu samo  svojstvenim ponosom. Često se je pitao..

Utorak, Svibanj 28, 2019 17:18

Vojsko postrojena što si dvadeset osmog svibnja bila. Krv pobjednička  koja se zemljom Hrvata dragovoljno lila. Pobjednička u vatri i željezu.  Pobjednička u jamama i pepelu. Pobjednička u mukama. Pobjednička u  smrti... Pobjednička u onom ledenom pogledu ukočenih lica. U nebo  gledala si. Krv naših gradova.. krv naših ulica... Tekla si  kao Drava... Kao  Sava.. kao Dunav što silu, nadu ne gubi... Velika si bila .. Vojsko  pomirenih Hrvata Ljudi. Duboka rano kao More.

Srijeda, Svibanj 22, 2019 14:29 1

Život obiluje zagonetkama. Ništa ga nije tako uznemiravalo kao sudbina koja ga je zapala. Na popisu znanih imena ulica grada. Mnogo je puta  nastojao ispitati razloge svega toga. Je li to u onim već zaboravljenim  pregledima pacijenata svojih. Teških dijagnoza. Vjerovao je  u činjenicu  što njegove katkad teške riječi ne izazivaju, ne podnose strah u ljudima  koji su ga pomno slušali.

Utorak, Svibanj 14, 2019 15:29 1

Ušli su tog dana u mjesto godine devedeset prve... Kažu  Topusko...  Oskvrnuli crkvu, oltare. Ušli su četnici i JNA onako kako ta vojska šesta  u Europi zna. Razderali svete knjige, popljuvali trideset mrtvih branitelja... Iscijepali ih kundacima i nogama... Zapalili sve što bi moglo  izazvati sjećanje. Ili bolje reći što bi na njih moglo baciti prokletstvo. Jer  Patrijarh im onaj "veliki" što blagoslovi oružje njihovo reče kako katolika s tog prostora nestati mora.

Ponedjeljak, Svibanj 13, 2019 14:47

U Domovinskom ratu na zadarskom je području poginulo 317 branitelja iza kojih je ostalo 308 djece.

Utorak, Ožujak 26, 2019 19:00

Neću duljiti o godinama muke. Bile su teže od onog što živ čovjek može  podnijeti. Ne znam zašto mi je uzmanjkala hrabrost da presudim sebi.  Možda je to trebalo učiniti u onom trenutku...kad sam radila u vrtu,  mislim nešto oko cvijeća. Danima nisam ništa znala...samo sam čula  eksplozije i rafale.. krikove po cijele dane i noći. Ne znam ni koliko je  prošlo od onog  trena kad ih je Mirko Rudić s nekim nepoznatim ljudima  odveo iz kuće... Moje momke... moja srca... Moga Željka...

Petak, Kolovoz 18, 2017 20:19

Zvjezdano je nebo. Kale naše uske... Prah koraka raspršen je tuda. Plaču smrtno vrijeme! U vene kap po kap kroz suzu utječe sav život bodula... Oživljava Zemlja tamo sve do mora... Rive... Joso ! Joso! Pusti neka život živi.. Joso...

jeremija4
Petak, Lipanj 17, 2011 00:00

- Cijeli naš grad je uistinu heroj. Zbog svih tih pekara koji su nam pekli kruh, ljudi koji su radili u vodovodu, elektri i omogućili da imamo vodu i struju, profesori na Sveučilištu su predavali, škole su radile, grad je bio živ. Ne znam zašto je to tako, ali danas kao da se sramimo svega toga, kazao je Matešić

Stranice