Foto: Marin Smolčić
Klimatske odlike nekoga područja uvelike su u prošlosti uvjetovale način odijevanja, prehranu i kulturu življenja tamošnjeg stanovništva. Stoga ne čudi što se u vrijeme hladnih zima i visokog snijega u Lici uvijek spremalo više ogrjeva, zimske odjeće i drukčijih zaliha hrane nego li drugdje. U Lici je 4. i 5. veljače 1929. godine nakon skoro 20 dana uzastopnog padanja snijeg u Gospiću dosegao visinu od 283 centimetra!!! Da bi prehranili stoku i došli do zimskih zaliha namirnica Ličani su tada kopali tunele kroz snijeg! Do početka ’80.-ih bilo je uobičajeno da padne do metar snijega, uz temperature zraka od minus 25-30 C.
Od tih vremena mnogo toga se promijenilo. Kolinje u kasnu jesen bilo je način preživljavanja jer ne tako davno u trgovinama niste mogli naći suhomesnate proizvode i svježeg mesa koji bi bez hladnjaka i zamrzivača potrajali neko vrijeme. Većina ruralnih (pa i urbanih) sredina prakticirala je kolinje svinja i ovaca. Gotovo svako domaćinstvo po selima imalo je muške članove spretne u ovome poslu, kao i žene koje su spremale kobasice, krvavice, bezgušte, švargle i ostale proizvode od svinjskog mesa. Spremala se i prerađivala i ovčetina, najčešće dvogodišnja grla ili „dvizica“, ali u daleko manjim količinama. Jer po zimi u Lici „nema ‘tice do prasice“!
Svinje su se nekada hranile raznoliko i obilno
Svinje za kolinje su se uzgajale najčešće od početka proljeća ili ljeta pa do kolinja. Tada su se kupovali odojci težine 20-30 kilograma i na vrlo raznolikoj prehrani tovili do težina od 120 do čak 250 kilograma žive vage. Hranilo ih se vrlo obilno i kvalitetno, pri čemu je glavna hrana bio krumpir i žitarice što su ih domaćice barem dva puta tjedno kuhale u kazanima. Ovome se dodavao kukuruz u zrnu, kao i žir i trava. Stoga ne čudi da je okus i sastav mesa tako uzgojenih svinja bio uvelike drukčiji nego li danas.
Kolinje je bilo poseban ritual koji je potrajao po nekoliko dana. U vrijeme dok nije bilo sprava i uvjeta za „šurenje svinja“ u posebno konstruiranim naćvama, zaklane životinje obično su se čistile paljenjem slame. Da se sa tijela životinja uklone dlake i nečistoća. Gotovo svaka kuća imala je svoju „remu“ na kojoj su mesari rasijecali svinje i meso rezali u manje komade. Pršuti, plećke, slanina, kremenadle, oglavine i sitniji dijelovi svinje obično su se solili drugoga dana kada bi se meso dobro ohladilo. Onda se meso solilo i ostavljalo u salamuri, odnosno slanoj vodi. Zadnji dio ovoga posla bilo je vješanje mesa u sušare, obično na tavane gdje im je dim davao dodatni okus i miris. Tako je bilo nekada.
Bezlični okus i ukus mesa iz super-marketa
Običaj kolinja u većini ličkih sela je gotovo nestao. Sela su ostarjela i opustjela, a suho svinjsko meso može se kupiti u većini super-marketa i trgovina prehrane. Naravno da to meso nema previše osobina kao meso koje su konzumirale starije generacije. Čak su i čvarci postali ekstra delicija, bez posebnog okusa, ali sa ekstra cijenom koja ove zime doseže i do 130 kuna za kilogram. Čvarci su nekada tretirani kao manje vrijedan svinjski proizvod, ostatak od topljenja masti i gotovo svake godine bili su dodatak prehrani pasa i mačaka.
Oni Ličani koji još uvijek imaju uvjete za sušenje mesa zadnjih desetljeća pribjegavaju nabavci svinjskih polovica u mesnicama. Cijena im je ove sezone bila po 26-28 kuna, a sirove slanine 40 kuna po kilogramu. Kupci često niti ne znaju odakle takvo meso dolazi, točnije iz koje države gdje je možda mjesecima stajalo u hladnjačama da bi pronašlo tržište. Usluge kolinja u Gospići vrše dvije klaonice. U promjenama koje su nas zahvatile drukčiji su i gurmanski običaji na Božić i Novu godinu.
Odojaka „niti za lik“
Ne tako davno svako je domaćinstvo za zimske blagdane peklo odojak. Bili su težine od 25 do 40 kilograma žive vage i u hladnim zimama meso bi potrajalo do blagdana Sveta tri kralja. Mnogi bi poljoprivrednici za ovu namjenu uzgajali rasplodne krmače, a manjak potrebnih količina odojaka nabavljao se prije ovoga rata iz okolice Šapca u Srbiji ili iz Slavonije. Ovih dana npr. u Gospiću vlada nestašica odojaka. Živih i pečenih. Čak su i nakupci podbacili. Nekada se u Gospiću moglo naručiti pečene odojke u najmanje desetak restorana, danas u jedva tri.
Promijenio se i odnos nutricionista prema svinjskom mesu. Unatrag 30 i više godina bili smo doslovno zasipani opomenama struke po kojima je svinjsko meso vrlo nezdravo, a mast ne treba niti konzumirati jer je štetna za ljudski krvotok i zdravlje. Sada se priča okrenula i svinjska mast odjednom postaje zdrava, omega-3 kiseline „ne stoluju“ samo u maslinovom ulju i ribljem mesu. Uobičajeni lički zajutrak djece nekada se sastojao od kriške kruha na koji se mazala mast. Mame i bake bi onda na mast posule malo soli ili mljevene crvene paprike i ta bi sirotinjska delicija bila spremna za konzumaciju. Danas je to „fuj“ i mliječne prerađevine i namazi lišeni osnovnih sastojaka svježeg mlijeka postale su „in“.
najnovije
najčitanije
Nogomet
Nije loše
Talijanski sud odlučio da Juventus mora platiti gotovo 10 milijuna eura Cristianu Ronaldo
Sport
Liga rekreativaca
Tudoroviću uzvrat, Goja nastavila u svojem ritmu
Hrvatska
ŠEF HDZ-A
Plenković: Vrlo brzo ćete doznati s kim ćemo imati novu većinu, s nekima smo se već čuli
Županija
plavi bastion
ANALIZA OPĆINA Najviše glasova HDZ-u u Škabrnji, SDP pobijedio jedino u Kukljici
Ostali sportovi
Josip Jurlina
Uspjeh je ogroman, ali ne trebamo stati na ovome
Zadar
GLUMI I HOLIVUDSKA ZVIJEZDA
VOŠTARNICA POSTAJE MOSUL U Zadru se snima TV serija: ‘Meni će kamera biti na garaži…’
Novosti
Hrvatska bira
PARLAMENTARNI IZBORI Obrađeno 80% glasova. HDZ uvjerljivo vodi, Rijeke pravde ostale na 42 mandata
Zadar
PRVI PODACI
U Zadru izlaznost 25 posto, nema većih nepravilnosti
Zadar
OBAVIJEST IZ HEP-A
HEP JAVLJA Brojne ulice u Zadru i okolici u četvrtak struje
Zadar & Županija
IZMEĐU 20 I 30 POSTO