Učenik 5. razreda Roko Orović osmislio božićne saonice s elektro-motorom

U Edukativnoj dvorani Kneževe palače Pedagoška služba Narodnog muzeja Zadar otvorila je izložbu radova s natječaja »Božić u mom domu« koji su pristigli u sklopu gotovo nevjerojatnog desetogodišnjeg natječaja sa svrhom poticanja najmlađih generacija na istraživanje tradicijskih običaja u njihovom mjestu stanovanja i obitelji. Natječaj je bio primjeren svim učenicima osnovnih i srednjih škola te djeci u dječjim vrtićima s područja grada Zadra i Zadarske županije.

Preko 120 radaova

Lucija Sekula, muzejska pedagoginja pojasnila je kako se radi o izložbi radova pristiglih na likovno – literarni natječaj »Božić u mom domu«. Istaknula je kako je natječaj počeo još davne 2014. godine te istaknula kako smo ušli u desetu godišnjicu njegovog trajanja.

– Tema natječaja bio je opis običaja u domu učenika i djece u mjestu u kojem žive, a koji se odvijaju u vrijeme priprema za proslavu Božića. Svi su bili pozvani opisati ili nacrtati svoju obiteljsku tradiciju u domu za vrijeme blagdana ili tradicijske običaje u svom mjestu. U tih desetak godina sama inicijativa nije dosadila nikome, još uvijek postoji veliki interes. Imamo preko 20 odgojno – obrazovnih institucija koje su nam poslale svoje radove. Imamo makete, inovativne radove, likovne i literarne radove, a sve na temu božićnih običaja u obitelji, odnosno u mjestu stanovanja sudionika. Kao što vidite, danas na zidovima imamo izloženo preko 120 radova, naglasila je Sekula.

Dobitnik posebne nagrade, Roko Orović, učenik je 5. b razreda OŠ Šime Budinića i već ga zovu »novim Rimcem«. Njegova razrednica prof. Nancy Gjergja istaknula je kako ovo nije njegov prvi projekt te da će se za ovog dječaka svakako još čuti u budućnosti.

– Dovela sam na izložbu svoj razred s obzirom na to da je naš učenik Roko samostalno napravio te sa svojim laptopom povezao, saonice. Nema niti dva tjedna da je spomenuo kada sam pripremila božićnu predstavu, da bi on napravio nekakve saonice s elektromotorima i sl. Nisam ga baš ni razumjela što govori, no na kraju je on to napravio i ispalo je izvanredno. Cijeli razred, i ja kao razrednica, iznimno smo ponosni zbog njega, kazala je Gjergja.

Saonice »kliznule« dvoranom

Sam Roko nam je poprilično stručno, k’o veliki, objasnio o čemu se radi te iznenadio svojom ozbiljnošću, komunikacijom i poznavanjem tehničkih performansi svog projekta »božićnih saonica«.

– Napravio sam saonice koje se mogu kretati, a ideja je zapravo bila zadana, kao božićni duh i nastavak tradicije. Cilj projekta je bio napraviti saonice koje bi se mogle koristiti u stvarnom životu. Ideju sam dobio u razgovoru s profesoricom, kada sam u šali predložio da za sljedeći put mogu napraviti saonice koje se zaista voze što je ona odobrila i ja sam počeo raditi na tome, pojasnio je Roko koji je prije saonica povodom Dana grada Zadra izradio i repliku gradskog mosta koji se preklapa, podiže i zatvara na što je njegova profesorica iznimno ponosna te najavljuje predstavljanje ovog prvog projekta malog genijalca nekom drugom prilikom.

Zanimljivo je bilo Rokovo predstavljanje saonica u prostoru Kneževe palače, gdje su i svi ostali nagrađeni, njihovi mentori, roditelji, bake i djedovi imali prigodu vidjeti kako se upravlja ovim zaista posebnim saonicama.

– Saonice imaju svijetlo sivu boju. Naime, zamislimo da smo u Finskoj, Laponiji ili negdje sl. pa da nam trebaju saonice. Imaju ovu boju da bi se mogle stopiti sa snježnim okolišem. No, opet, s druge strane ta boja je dovoljno tamna ukoliko bi se dogodila nesreća da ih spasioci mogu pronaći. Zanimljivost je da medvjedi, vukovi i ostali predatori vjerojatno ne bi mogli razlikovati ovu boju u snijegu, tako da je to odličan detalj. Još jedna zanimljiva stvar je da je sačinjena od tri sloja drva. Između prvog i drugog sloja se nalaze obloge, koje pomoću cirkuliranja zraka griju cijele saonice, dok je treći sloj hrapav jer se na takvim površinama lakše topi snijeg. Na početku je motor zaštićen s pleksiglasom kako se ne bi dogodilo da netko ide nešto dirati po motoru pa da ne poremeti rad saonica ili se ne daj Bože ozlijedi. S druge strane, na podu imamo vunu kako bi nogama bilo toplo, te sjedalo za korisnike saonica. A sada ono što ste vjerojatno svi čekali, kazao je Roko pokazujući kontrole na svom tabletu pomoću kojeg je aktivirao božićnu pjesmicu, saonice su »kliznule« Edukativnom dvoranom Kneževe palače, a mali veliki inovator nagrađen je gromoglasnim pljeskom svih nazočnih.

Nagrađeni na natječaju »Božić u mom domu«

Žiri koji je odlučivao o dobitnicima nagrada uključivao je ravnateljicu Narodnog muzeja Renatu Peroš, muzejske pedagoginje Luciju Sekula i Ivonu Kovačević, kustosice Ivanu Dražić, Snježanu Vučić Karlo, Mariju Šarić Ban te knjižničarku Mariju Vidučić.

Nagrađeni su: DV Sunce – Područni objekt Ciciban – skupina Balončići (Luka Zurak, Roko Knežević, Matija Perica i Ivano Čavić); DV Radost – Područni objekt Vruljica – skupina Zmajići (Elena Paleka); DV Latica (Lara Žiger); OŠ Šimuna Kožičića Benje – Područna škola Diklo (Arija Lisica); OŠ Braće Ribar Posedarje – Područna škola Islam Latinski (Manuel Ćoso); OŠ Starigrad (Sienna Bach); OŠ Sukošan (Dominik Oljica); OŠ Sukošan (Mia Krešan); OŠ Voštarnica (Roko Stojanov); Gimnazija V. Nazora (Iris Čuča, Katarina Čolak, Mihaela Nekić); OŠ Zemunik (Mihael Perić); OŠ Stjepana Radića Bibinje (Marija Sorić); OŠ Krune Krstića (Lorena Katuša); Gimnazija V. Nazor (Zara Rašo). Posebna nagrada: OŠ Šime Budinić (Roko Orović).