Prema planu Ministarstva znanosti i obrazovanja učiteljice razredne nastave bit će oslobođene obveza održavanja nastave tjelesne i znanstvene kulture. Umjesto njih taj posao bi s učenicima od prvog do četvrtog razreda osnovne škole trebali raditi magistri kineziologije. Zbog tog plana u iduće četiri godine za tu potrebu trebalo bi se u osnovnim školama diljem RH zaposliti 1500 kineziologa. Što o ovom planu misle učiteljice razredne nastave pitali smo Željanu Popić, potpredsjednicu Županijskog odbora za školstvo, ujedno i učiteljicu razredne nastave u zvanju savjetnika u jednoj osnovnoj školi u okolici Zadra koja u prosvjeti radi više od 25 godina.

Puno reformi, a malo promjena

– MZOŠ i općenito državi obrazovanje je, kao i mentalno i fizičko zdravlje djece, na zadnjem mjestu. Da je to tako, samo pogledajmo malo unatrag pa nabrojimo koliko je prošlo ministara, a samim tim i reformi! Jedino dobro što se pokušalo bilo je u Jokićevo vrijeme, no očito nije pripadao pravoj stranci, a pokušao je doista reformirati školstvo uz mišljenja učitelja, a ne osoba koje razreda ni škole vidjeli nisu, pogotovo nižih razreda osnovne škole. U državi imamo još škola koje rade u dvije, a mislim čak i u tri smjene. Prostori za rad su neadekvatni, nemamo osnovnih materijala za rad (ako ih nećemo sami kupiti), o sanitarijama i higijenskim potrepštinama da ne govorim, govori Popić dodajući kako da za to nisu krivi ravnatelji već osnivači, tj. MZOŠ i količina novčanih sredstava koje škole dobiju na raspolaganje.

– Najava da će nas učiteljice »rasteretiti« – u sustavu imamo i učitelje, ne samo učiteljice koje često svi izostavljaju – je čista budalaština, a posebno radi toga, kako navodi ministar, jer se širi pretilost kod djece i »mi« u razrednoj nastavi nismo kompetentni?! Svi smo polagali i TZK-a, prije upisa na fakultet smo imali testiranja, a polagali smo i kineziologiju. Nismo problem mi učitelji, već prostori za odrađivanje TZK-a i oprema koju nemamo. Često nemamo niti osnovne rekvizite tipa vijača, raznih lopti, čunjeve možemo samo sanjati, a švedske ljestve, strunjače, kozlići, ruče i sve ostalo za nas su samo nedosanjani snovi! Primjerice, ja nastavu TZK-a radim u holu škole u vrijeme kada drugi učenici imaju nastavu, pritom pazeći da se ne razbije prozor ili da djeca slučajno ne podignu glas jer to ometa učenike u razredima. Za lijepoga vremena TZK-a se održava na školskom igralištu koje je sagrađeno tek prošle godine, istaknula je Popić.

Skromna satnica nastave TZK-a

Djelomično se slaže s idejom MZOŠ-a, ukoliko će se zapošljavati mladi ljudi koji će djeci u adekvatno opremljenim dvoranama uistinu pokazivati elemente koje rade s djecom. Ističe i neospornu činjenicu kako imamo određeni broj učitelja koji radi svoje životne dobi ili drugih zdravstvenih problema ipak ne mogu pokazivati djeci elemente koji su propisani kurikulumom.

– Ako će se zaposliti divizija kineziologa koji će raditi u istim uvjetima kao i mi, a hoće, onda ponovno dolazimo na početak ključnog problema – uvjeta rada! Druga stvar je naša satnica! Prvi, drugi i treći razredi imaju tri sata TZK-a tjedno, dok četvrtaši imaju dva sata. Ministar je najavio i uvođenje još jednog novog predmeta, a u sastavu famozne cjelodnevne nastave koja će biti u svim školama za cca 100 godina. Ovim tempom i ulaganjima u obrazovanje, jer od kada radim, a to je 25 godina, slušam kako će se to realizirati u nekom vremenskom roku, koji se uredno pomiče dolaskom novoga ministra, naglasila je Popić dodajući kako su mislili da od Vokić i Divjak nema dalje, da bi potom dobili Fuchsa, čovjeka koji, kako kaže živi na oblaku, a provodi neprovedivo.

– Promatrajući druge obrazovne sustave u zemljama EU-a primjećujem da od njih preuzimamo ono što oni počinju odbacivati. I umjesto da preuzimamo sustav npr. Finske ili Danske gdje imate u produženom boravku besplatne repeticije i paletu sportova, mi ćemo djecu učiti serviranje tanjura i krpanje čarapa!? No, Finskoj, Danskoj i drugim kulturnim državama je obrazovanje i ulaganje u obrazovanje od iznimnog državnog značaja, ne samo na papiru i u glavama političara, već to provode u praksi. Dakle, mi smo se pretvorili u piskarala, jer smo »rasterećenjem« dobili toliko pisanja da bi nam pozavidio i najbolji knjigovođa, priča ova učiteljica razredne nastave.

Smatra da su učiteljice razredne nastave, unatoč činjenici što pokrivaju sve predmete razredne nastave, sasvim zadovoljavajuće odrađivale i segment tjelesne i zdravstvene kulture u okvirima u kojima im je to bilo omogućeno, čime su dječje potrebe za razgibavanjem bile dovoljne i prikladne njihovoj dobi.

Korištenje »mikro-pauza«

– Što se tiče gibanja i razgibavanja, mi učitelji u razredu koristimo tzv. »mikro- pauze« kada se djeca razgibavaju i slobodno kreću. Mislim da djeca te dobi imaju dovoljno sati TZK-a, a npr. premalo sati hrvatskog jezika. Sate izborne nastave treba smjestiti na kraj rasporeda, a ne da ja u prvi razred ulazim nakon velikog odmora, a TZK-a radim 6. sat, kada su djeca već premorena. Nadalje, danas je došlo vrijeme da sva djeca moraju biti modrići, pa onda djeca htjela to ona ili ne tjedno idu na treninge koje plaćaju roditelji, umjesto da im se pruži upravo mogućnost besplatnih treninga u cjelodnevnom boravku, kao što je to riješeno u drugim zemljama. Ako se djeca dovoljno ne kreću, onda je to opet radi drugih slobodnih aktivnosti na koje moraju ići, a sjedilačke su, tipa stranih jezika i sl. Dakle, djeca su nam zaposlenija nego roditelji, a te slobodne aktivnosti roditelji često stavljaju na prvo mjesto ispred škole i školskih obaveza. Tako smo došli do toga da je ministrov plan rasterećenja postao dodatno opterećenje. Ujedno, na kraju dana dijete mora opet sjesti i pisati ili učiti za sutra, ukazala je Popić na probleme s kojima se svakodnevno susreću naša djeca.

Preuzimanjem ovog predmeta od strane kineziologa djeca bi ipak trebala kvalitetnije odrađivati nastavu iz tjelesnog odgoja, odnosno na ovakav način bi se trebalo kvalitetnije udovoljiti potrebi za fizičkim aktivnostima primjerenima njihovoj dobi, osobito jer se radi o generacijama koje sve više naginju sjedilačkom načinu života, s prečestim korištenjem laptopa, playstationa, itd.

– Neki će vjerojatno nastavu TZK-a održavati kvalitetnije, ali sigurno je da neki neće, jer ponavljam, i da hoće nemaju gdje i s čim. Kada smo kod mobitela, laptopa i drugih uređaja kojima se naša djeca služe, onda tvrdim da je to samo zato jer je roditeljima »tako lakše« i jer su i oni sami prezaposleni ili su takvog socijalnog statusa da ne mogu djeci priuštiti treninge i druge aktivnosti izvan škole, jer su mjesečne članarine previsoke. Nadalje, očito imamo 1500 nezaposlenih magistara kineziologije sada, a i onih koji nikada nisu mogli raditi u svojoj struci jer je satnica takva kakva jest. Zanima me po kojem će se ključu zapošljavati tih 1500 novih kolega, s još jednim pitanjem je zaključila Popić.

Adžić: Krenimo, probleme ćemo rješavati u hodu!

Ravnatelj OŠ Šimuna Kožičića Benje, ujedno i profesor kineziologije, Dražen Adžić pozdravlja ove planove MZOŠ-a smatrajući kako će njihovom primjenom djeca ipak dobiti stručnije predavače predmeta tjelesne i zdravstvene kulture.

– Želim da djeca imaju i tri sata, a ne samo dva sata TZK-a. Naravno da je u njihovom najboljem interesu da s njima rade stručnjaci. Učitelji i učiteljice su krasni i univerzalni, ali ipak stručnjak specijaliziran za samo jedno područje svakako će bolje odraditi svoj posao, pogotovo ukoliko se radi o učiteljima zrelije dobi. Želja mi je, a o tome sam razgovarao s ljudima iz Ministarstva, da se u više razrede uvede više sati TZK-a, barem tri, jer je to nekakav optimalni minimum za nekakav podražaj. Imamo države u susjedstvu, poput Slovenije, Mađarske i Srbije koje su uvele treći sat TZK-a za sve učenike osnovnih škola, nakon čega su uvidjeli brojne pozitivne učinke kod djece. I nakon eksperimentalnog programa, danas država plaća taj treći sat, kazao je Adžić te nastavio.

– U svakom slučaju, uvijek sam za da stručnjaci uzmu u svoje ruke posao, ma o kojem području unutar nastavnog procesa se radilo, tako i u TZK, no ne znam koliko je to ostvarivo prije uvođenja cjelodnevne nastave. Naime, sve škole na zadarskom području su prenapučene i imaju problem dodjele termina u dvorani. Samim tim odlaskom na taj treći sat bit će problem prostora održavanja nastave TZK-a. Mediteranska smo zemlja, pa nije problem nastavu održavati vani, ali tu se susrećemo s novim problemom, nedostatkom adekvatnog prostora, odnosno sportskih dvorana. No, ipak sam pozitivnog stava kako se treba krenuti, a rješenje ćemo pronaći u hodu, zaključio je Adžić.