Ugostitelji preuzimaju odgovornost za iznose cijena jer su krajnja linija koja naplaćuje uslugu

Val poskupljenja nakon 1. siječnja 2023. godine izazvao je ogromno negodovanje među ljudima. Sve je krenulo od onog prvog s čime su se potrošači susreli, jedne obične »nedužne« kave da bi sljedećih dana uvidjeli kako je uvođenje eura kao službene valute u RH mnogima poslužilo za podizanje cijena roba i usluga. Poskupjelo je gotovo sve, a ono što predstavlja najveći udar na životni standard građana su cijene hrane, higijenskih potrepština i režija.

Kako bi stala na kraj sve većem negodovanju građana, Vlada se odlučila na rigorozne mjere, te zadnjih 20-ak dana djelatnici Državnog inspektorata obilaze obrtnike i poduzetnike te ih pozamašnim kaznama prisiljavaju na povrat cijena kakve su bile 31. prosinca 2022. godine. U toj dobroj namjeri da od neopravdanih poskupljenja zaštiti svoje građane čini se da se na prvu najviše usredotočila na češljanje frizerskih salona i kažnjavanje njihovih vlasnika. S druge strane tamo gdje bi inspektori najviše trebali provjeravati cijene, u trgovačkim centrima gdje se prodaju osnovne životne namirnice te u tvrtkama koje isporučuju pojedine oblike energije i vodu, zapravo dolaze najmanje. Nakon negodovanja građana koji trpe veće cijene svega što moraju platiti, dok su gotovo svima iznosi primanja zamrznuti, zbog čega je najveći dio ljudi dospio na granicu siromaštva, počeo je i rat između poduzetnika i Vlade. I dok poduzetnici smatraju kako imaju pravo diktirati cijene na slobodnom tržištu, Vlada smatra kako im uvođenje eura kao službene valute u RH nikako nije smio biti povod za podizanje cijena roba i usluga. Tako su krenuli inspekcijski nadzori i kažnjavanja, a čini se da u konačnici zadovoljan nije nitko. Kakvo je stanje u Zadru što se tiče inspekcijskih nadzora, kažnjavanja i povećavanja cijena roba i usluga pitali smo Roberta Kovačevića, predsjednika Ceha ugostitelja.

Ugostitelji zakasnili s poskupljenjima

– To su nekakve zakonske regulative u koje ne možemo ulaziti. Bitno je razlučiti činjenicu kako će naši gosti biti upravo ti koji će izvršiti najviše nadzora. Naime, upravo oni će u najvećoj mjeri utjecati na to da se ugostitelji ponašaju u skladu sa situacijom. Zima nije doba godine kada se podižu cijene roba i usluga jer je jednostavno situacija takva. Tko god bude dizao cijene na ovakav način sasvim sigurno će to osjetiti na broju gostiju, odnosno prometu. Ipak, to je osobna odluka svakog pojedinca. S druge strane, moram reći da su se troškovi poslovanja podigli. Neki od ugostitelja su bez neke loše namjere ipak čekali da se pređe na euro kako bi to učinili, no vidimo da su u tome pogriješili. Moje osobno mišljenje je da su već ukoliko su morali podizati cijene to trebali učiniti u rujnu ili listopadu prošle godine kada su se ta poskupljenja i događala. Mislim da su naivno krenuli u tu priču i na koncu sebi i drugima napravili problem, istaknuo je Kovačević dodajući kako ovo nije doba godine kada se povećavaju cijene.

– U redu je zaokruživanje u centima, no ne znam kome je u interesu povećanje cijena u današnjoj situaciji. Sada govorim isključivo o ugostiteljima, onima koji najviše rade s kavama. Ljudi su osjetljivi na to. To je jednostavno nešto što je našim ljudima navika, tradicija i relaksacija, i ukoliko im to ugroziš osjećaju se loše, iskorišteno i prevareno. Mi smo ti koji moramo brinuti o tom našem gostu i imati razumijevanja za njega, no to isto očekujemo i s druge strane. Tu bi morao postojati nekakav kompromis. Nekakve minimalne izmjene cijena nikomu neće smetati, no povećanje od 50 centi je zamjetno i ljude iritira. Uvijek je bio problem povećati cijenu kave bez obzira na troškove. Gosti su uvijek reagirali, i time bi izgubili određeni broj gostiju. Tako da su oni naša najbolja inspekcija, kazao je Kovačević.

U ovim trenucima kada visoka stopa inflacije uporno traje i prostor za špekulacije, dakle povećanje marži proizvođačkih, trgovačkih i ugostiteljskih, kao i korekcija cijena prema gore, je znatno veći. Povećanje cijena prouzročeno je velikim dijelom poskupljenjem energenata i materijala, a u konačnici i cijene rada koja je sada, po drugi put išla prema gore. Jesu li cijene veće zbog zaokruživanja, inflacije ili osobnog bezobrazluka i gramzljivosti pojedinih poduzetnika, bit će teško utvrditi, a platit će ih krajnji potrošači čiji budžet je sve tanji i tanji.

Inspektorat pokušava uvesti red

– Cijene jesu išle gore, troškovi isto tako, na koji način ćemo mi to izbalansirati, ovisi individualno o svakom od nas. U to što Državni inspektorat pokušava uvesti red, a država zaštititi potrošače ne treba ulaziti previše emotivno. Naime, jednostavno postoje zakoni i nekakve sankcije koje se primjenjuju ukoliko se ti zakoni prekrše. Komentirati to nema puno smisla. Država ima dobru namjeru zaštititi potrošače od povećanja cijena koje bi ugrozilo njihovu egzistenciju, no imaju li oni zakonsku osnovu za to je već neko drugo pitanje. Nadzori se ne mogu zaustaviti, i ukoliko se provode, sankcionirat će se oni koji su prekršili neke odredbe. Bolje da budem na čisto s tim, naglasio je Kovačević.

Odlazak u kafiće, a pogotovo restorane očekivano je postao luksuz kako smo i najavljivali nedugo pred novu godinu. Cijene svega su, kao i u svim državama EU-a koje su uvele euro, porasle, no za razliku od drugih država, kod nas su megalomanski odletjele u nebo. Kako rast cijena ne prati i porast plaća, dolazi do velikih socijalnih razlika, a jaz između bogatih i siromašnih postaje sve dublji.

– Kod nas su dvije stvari problem. Do sada nismo naplaćivali uslugu, znači nekako se kalkulirala ulazna i izlazna cijena hrane, dok usluga nije bila uključena. Upravo ona je je strahovito poskupjela. Mi jednostavno moramo pratiti inflaciju, poplaćati sve obveze prema državi i sl, smještaj i prehranu naših radnika. Drugi problem su previsoki porezi koji bi trebali biti umanjeni. Ovo sada što se događa, nadzor cijena, Državni inspektorat koji kontrolira stanje na terenu, ja to u jednu ruku pozdravljam, jer mi to proživljavamo kao kupci u velikim centrima već godinama. Apsurdne su situacije da mi formiramo cjenike, a nakon toga ulazne cijene podivljaju, od lignje, sipe, tjestenine, umaka od rajčice, limuna, naranči i sl. Primjerice kilogram naranče koja vam sada stigne iznosi 80 centi (šest kuna), a ljeti ga plaćamo 3,5 eura (26 kuna). Banke su podigle svoje provizije. Samo pogledajte koliko naplaćuju polog kovanih eura. To nitko nije pitao. Tu uslugu su povećali za čak četiri posto, upozorio je predsjednik Ceha ugostitelja dodajući kako su oni na upozoravali medije da kada podižu cijene ljeti da usklade tu njihovu priču s njihovim ulaznim računima.

Dobro razmisliti o poskupljenju usluge

– Mnogo puta se osjećamo da smo sami na vjetrometini te da preuzimamo odgovornost za nešto jer mi smo ta krajnja linija koja naplaćuje uslugu, odnosno proizvod, ali u stvari mi naplaćujemo za sve one koji su iza nas u lancu. Tu su država, grad, radnici, itd. Naš izbor je raditi ovaj posao, naš izbor je nositi se sa svim ovim problemima, naime nitko nas ne prisiljava na to. S druge strane očekujemo razumijevanje. Nijednom ugostitelju nije u interesu podići cijene, nikada. Ugostitelj sto puta razmisli prije nego što to učini. Mi nismo trgovački lanci ili robne kuće, mi smo individualci, obrtnici ili poduzetnici koji žive isključivo od vas koji će doći potrošiti određeni novac kod nas, poručio je Kovačević.

Kafići i restorani su nešto bez čega se u konačnici može preživjeti. Veći problem su trgovački centri koji su cijene hrane i higijenskih potrepština besramno podigli već najmanje drugi put od proteklog ljeta. Prvi put su razlozi bili poskupljenje energenata i rat u Ukrajini, dok je sada navodni razlog još poskupljenja, a zapravo se dogodila samo konverzija iz kune u euro, što su mnogi vidjeli kao šansu za dodatni priljev zarade. Žalosno je gledati situaciju oko nas jer jesti i piti se mora kako bismo kao ljudska vrsta preživjeli, no čini se one prave ljudskosti više nema. Sve je postala grabež i utrka za profitom. I tako dok se prozivaju vlasnici kafića, frizerke i sl., trgovački centri se ne zabrinjavaju previše, ne proziva ih se, kao ni kontrolira previše.

– To s trgovačkim lancima se događa stalno. Nije to problem od jučer. Povećavali su cijene i prošlog ljeta i onog u koroni, i prije korone. Jednostavno, čini se da oni mogu kreirati cijene kako god žele, da bi ostvarili neki profit, što je opravdano, ali je problem što vi nemate izbor. Više manje se te cijene povećaju u svim opskrbnim lancima koje mi imamo. Kod restorana imate izbor. Primjerice, uzmimo tjesteninu. Jedan će je prodavati za osam eura (60 kuna), drugi za devet eura (70 kn), dok će treći za sedam eura (50 kuna). Na vama je da odaberete. Nama je jako teško, jer kada se podignu cijene, podignu se svugdje u isto vrijeme, npr. podignu se provizije u bankama, cijene ulaza robe, cijene struje, tako da nemate utjecaja na to, a onda ste vi ti koji su na vjetrometini koji moraju ili povećati cijene ili umanjiti svoje troškove, a to napravite jedino ukoliko radite sami. Nećeš imati konobara, radit ćeš sam, ili nećeš platiti grijanje pa ćeš se smrzavati i sl. Vjerujte, svi mali ugostitelji to i čine, zato rade članovi obitelji. To je druga strana medalje, ali opet naglašavam, mi smo to izabrali, pristali na sve to i nastojimo se snaći u svemu tome. Nekada u svom tom snalaženju i naivno postupimo, primjerice kod ovih podizanja cijena, jer mislim da je većina ugostitelja naivno uletjela u nekakvu situaciju da je to napravio jer je morao, no u krivom trenutku. Naime, nema financijskog efekta sada podići cijene, zaključio je Kovačević.