Utorak, 23. travnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

14 C°

ŽENE U ZNANOSTI

Lukoranka Natalija Dunić dobitnica nagrade za popularizaciju znanosti

Autor: Vanja Mirčeta

08.03.2023. 12:18
Lukoranka Natalija Dunić dobitnica nagrade za popularizaciju znanosti

Foto: Osobna arhiva



Mlada znanstvenica s Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu, dokaz je da Hrvatska može imati blistavu znanstvenu budućnost. Naime, Institut za oceanografiju i ribarstvo za 2021. godinu nagradu za popularizaciju znanosti je dodijelio Lukoranki, dr.sc. Nataliji Dunić.


Popularizacija znanosti predstavlja komuniciranje znanosti i znanstvenih istraživanja široj javnosti na jednostavniji i razumljiv način. Na prvu to djeluje kao jednostavan posao, no u realnosti često nije baš tako.


U svom pretrpanom rasporedu, znanstvenica i komunikatorica znanosti, Natalija Dunić, pronašla je vremena za nas te smo porazgovarali o njezinom životnom pozivu, a ujedno i popularizaciji znanosti kao i o položaju mladih znanstvenika u Hrvatskoj.




– Svaki znanstvenik kroz svoje školovanje i karijeru poprimi tzv. znanstveni žargon, što s vremenom postane uobičajen oblik izražavanja. Međutim, takva vrsta komunikacije je često nerazumljiva široj javnosti, što može dovesti do ignoriranja znanstvenih spoznaja.


Ja sam imala sreće da sam uz svoj studij pohađala razne edukacije o znanstvenoj komunikaciji kroz koje sam naučila sagledati znanstvenu temu iz druge perspektive, odnosno iz pogleda svakodnevnog čovjeka. Ono što sam naučila jest da je bitno približiti znanstvenu temu ili istraživanje publici, te da fokus stavljam na najbitnije poruke.


Meni kao znanstvenici nekad je to teško, jer imam poriv objasniti svaki najmanji detalj svog istraživanja, kao što to radim kad pišem znanstveni rad. S druge strane, šira javnost nerado prihvaća znanstvene vijesti. Mislim da je to prvenstveno zbog straha od nerazumljivog.


Jedan od načina da se smanji taj strah u društvu jest da se ide u smjeru učenja znanstvenih temelja i razvoja kritičkog razmišljanja u ranijim dobima, kroz školstvo, ali i raznim radionicama izvan školskih obveza. Upravo zbog toga su radionice koje, u suradnji s kolegama, provodim na hrvatskim otocima, važne.


Kroz razne radionice djeca imaju prilike učiti o znanosti, kroz eksperimente sami dolaziti do zaključaka i upoznati prave hrvatske znanstvenike što ih može motivirati da se i sami odluče za takvu karijeru u budućnosti, kazuje Dunić.


Čar novih spoznaja


Na pitanje kako izgleda život jednog znanstvenika u Hrvatskoj i koja je njihova uloga, kaže kako nije jednostavno dati odgovor budući da postoje razne grane istraživanja koje zahtijevaju određene napore.



– Kako imate različite tipove posla izvan znanstvenih djelatnosti, tako i u znanosti imate različitosti. Ja sam oceanograf u području istraživanja fizičke oceanografije. Najčešće svoje vrijeme provodim ispred računala analizirajući »morske« fizikalne parametre.


Vrlo često se dogodi da puno vremena provedem razmišljajući o uočenim pojavama, posebice jer moram paziti da analize koje provodim budu objektivne. Ponekad istraživanja traju jako dugo i znaju biti vrlo iscrpljujuća, no kad dođete do novih spoznaja koje na kraju i publicirate u obliku znanstvenog rada, shvatite da se trud zaista isplati.


Moj trenutni fokus istraživanja je utjecaj klimatskih promjena na Jadran, i mislim da je to danas bitno za društvo jer se takvim istraživanjima pomaže u određivanju budućih klimatskih očekivanja, odnosno daju se smjernice za buduću prilagodbu, posebice u obalnom pojasu Jadrana.


Žao mi je što još uvijek postoje oni koji negiraju znanstvena istraživanja, jer su upravo ona ta koja nam služe za cjelokupnu dobrobit.


Uloga znanosti, osim što svima nama olakšava svakodnevni život, jest da se dolazi do novih spoznaja, da se unaprijedi edukativni sustav i na kraju krajeva da se generalno poboljša kvaliteta života.


Primjerice, da znanstvenici nisu istraživali svijet, danas ne bismo znali da se svi planeti u Sunčevom sustavu gibaju po elipsama; da nemamo razvijene medicinske znanosti, danas bi nam život bio puno kraći; ili da nemamo razvijenu tehnologiju transporta, sporije bismo dolazili na odredišta, pojašnjava Dunić značaj znanosti i znanstvenika u društvu.


Posljednjih nekoliko godina se vidi trend u komuniciranju onoga što znanstvenici rade prema široj javnosti. Iako je u inozemstvu to već dulje vrijeme sasvim uobičajeno i normalno, konkretno u Splitu popularizacija znanosti je dobila polet tek prije nešto više od deset godina.


Osim što je primarna djelatnost svakog znanstvenika da se bavi istraživanjem i da publicira nove spoznaje do kojih dolazi, znanstvenici često dijele svoje znanje i sa širom javnosti, odnosno populariziraju znanost. Netko se odluči na pisanje popularno-znanstvenih knjiga, netko na predavanje, a netko na radionice.


Oceanografi na otoku


– Već duže vrijeme populariziram znanost kroz popularno-znanstvena predavanja za širu javnost i radionice za djecu. Moji počeci popularizacije znanosti su bili za vrijeme diplomskog studija, kroz »Festival znanosti« i »Ljetnu tvornicu znanosti«.


Tako iza sebe imam ulogu u dječjoj predstavi »Čarolija ili fizika?« gdje sam bila šašava fizičarka Maša koja je pomoću limunovog soka upalila žarulju i s tekućim dušikom napravila sladoled, organizaciju »Astroparty-a« – znanstvenog noćnog izlaska, vođenje projekta »U dodiru znanosti« – radionice komunikacije znanosti za studente i uređivanje botaničkog vrta u Splitu.


Posebice mi je drago što sam u ljeto 2012. godine sudjelovala u organizaciji Ljetne tvornice znanosti u Preku na otoku Ugljanu gdje su djeca čitavi tjedan pohađali radionice vezano za kemiju, fiziku, biologiju i programiranje.


Na kraju radionica, djeca su sama osmislila svoj znanstvene plakate gdje su prikazali ono što su učili i naučili, kao što to znanstvenici rade na konferencijama. Za vrijeme doktorskog studija sam imala manje vremena za popularizaciju znanosti, kazuje Dunić.


Upravo s ovom svrhom je sa četvero svojih kolega prije dvije godine pokrenula incijativu pod nazivom »Oceanografi na otoku«. Cilj je bio donijeti nekakvu aktivnost na hrvatske otoke obzirom da su tamo djeca vrlo često »zakinuta« s edukacijskim sadržajem izvan školskih obveza. Naime, mnogobrojne opcije za osnovnoškolsku djecu postoje u gradovima, no nažalost ne i na otocima.



– Otkad sam doktorirala, želja za komuniciranjem znanosti se opet javila. Tako smo u proljeće 2021. godine, kolegice Jadranka Šepić i Maja Karlović, te kolege Krešimir Ruić, Marko Mlinar i ja na jednoj kavi došli na ideju »Oceanografa na otoku« – aktivnosti popularizacije oceanografije.


Jadranka i ja smo »bodulice« koje poznaju uvjete odrastanja na otocima, stoga nam je posebna želja bila »donijeti« znanost o moru na otoke, u nadi da će barem jedno dijete krenuti našim stopama. Vrlo brzo smo krenuli u akciju, pa smo naredno ljeto održali radionice i znanstveno-popularna predavanja na tri hrvatska otoka: Korčula, Hvar i Ugljan.


Tada nismo ni slutili koliki odaziv smo mogli očekivati od lokalnih mještana. Na radionicama je prisustvovalo više od sto osnovnoškolaca, dok je na znanstvena predavanja došlo preko 300 ljudi. Već iduće godine smo nastavili s aktivnostima na Šolti i Braču, ali i na Ugljanu, jer je moja želja bila »vratiti se« u svoju osnovnoškolsku učionicu u Lukoranu.


S aktivnostima ćemo nastaviti i ove godine, a gdje ćemo sve ići popratite na našoj Facebook stranici »Oceanografi na otoku« na linku https://www.facebook.com/oceanografi/, poručuje Dunić.


A onda dodaje:


– Iznimno mi je drago što Institut za oceanografiju i ribarstvo u Splitu, gdje i radim, u obliku nagrade pokazuje da cijeni rad svojih znanstvenika, ne samo u vidu znanstvenih istraživanja i publikacija, već i kroz popularizaciju znanosti.


Iako popularizacija znanosti u Hrvatskoj još uvijek nije dovoljno jaka u odnosu na druge zemlje, trend je rastući. I to me raduje, jer jedino komunikacijom i zajedničkim naporima društvo može napredovati.


Dobri učitelji


Široj javnosti manje je poznato kako je Natalija Dunić, »naše gore list«. Kao što smo prije spomenuli, korijene vuče s otoka Ugljana, odnosno malog mjesta Lukoran u Zadarskoj županiji koje broji oko 300 stanovnika.


Upravo stoga joj je iz prve ruke najbolje poznato odrastanje u sredini »malih mogućnosti«, usprkos kojima je uspjela »dogurati« do pozicije gdje je sada te je time ujedno dala podstrek mladim nadama koje svoju budućnost vide u znanosti, a svojim primjerom im je pokazala i kako je sve ostvarivo kada postoji jaka volja i velika ljubav prema onom što radimo.


– Gledajući unatrag, mislim da najviše mogu zahvaliti svojoj majci koja me »gurala« u smjeru znanosti od malih nogu. Ona je vrlo rano prepoznala moj afinitet prema znanosti, i unatoč utjecajima male sredine davala mi je podršku na mom putu. No, imala sam i sreće što su nastavnici u osnovnoj i srednjoj školi bili motivirajući.


Osim što su nam prenosili znanje, oni su bili ti koji su nas na neki način usmjerili. U srednjoj školi, gimnaziji Franje Petrića u Zadru, »zaljubila« sam se u fiziku nakon prvog pitanja na prvom satu fizike. Profesor Simić je postavio kredu na stol i rekao da će dati zaključnu peticu onome tko točno odgovori na pitanje: »Giba li se ova kreda?«.


Naravno da nitko od nas tada nije znao odgovor, no s tim pitanjem nas je potaknuo na razmišljanje. Danas mi je normalno dati odgovor »u odnosu na što?«. U četvrtom srednje nas je profesor Katunarić učio o modernoj fizici, tj. osnovama kvantne fizike. U to vrijeme je to bila rijetkost u školama, no na moju sreću ta rijetkost se predavala u mojoj srednjoj školi.


Teško se bilo odlučiti za granu istraživanja u fizici. Vjerojatno zbog obitelji koja je generacijama bila vezana uz more, krenula sam u smjeru fizičke oceanografije. Nakon diplome na splitskom PMF-u, vrlo brzo sam se zaposlila na Institutu za oceanografiju i ribarstvo, te sam upisala doktorski studij geofizike u Zagrebu, prisjeća se Natalija Dunić.


Na pitanje kakav je položaj žena u znanosti na području RH, odnosno je li se na svom putu susretala s određenim predrasudama s obzirom kako je znanost kroz povijest, unatoč rijetkim svijetlim primjerima, isključivo bila rezervirana za mušku populaciju, ističe kako je na njega teško dati adekvatan odgovor.


Nema diskriminacije


– Kroz svoj studij sam se znala susretati s predrasudama zbog toga što sam žena, no to su bili rijetki slučajevi. Fizika je u Hrvatskoj deficitarno područje zanimanja što može biti jedan razlog za nižu stopu spolne diskriminacije. No, ja mislim da je ipak ljubav prema znanosti, a posebice fizici, ono što je na kraju svakom fizičaru, bilo ženi ili muškarcu, najbitnija.



Radim na Institutu za oceanografiju i ribarstvo, gdje su većina znanstvenika žene, i nikad nisam naišla na spolnu diskriminaciju u radnoj okolini.


Dapače, mi na Institutu kao znanstvenoj ustanovi često zajednički surađujemo između pojedinih laboratorija. Imala sam prilike bliže surađivati i sa znanstvenicima iz Météo-France-a i zaposlenicima European Marine Board-a, i nisam naišla na ikakve naznake diskriminacije ni u kojem obliku, ni prema kome, naglašava Dunić.


Osim prije spomenute inicijative »Oceanografi na otoku« jedan od razloga za nagradu popularizacije znanosti je bila i činjenica da je 2020. godine postala mladi ambasador European Marine Board-a (EMB), strateškog tijela kojemu su ciljevi istraživanja europskih mora, prevođenje znanstvenih spoznaja u jasne političke poruke europskim institucijama i nacionalnim vladama, ali i davanje smjernica za buduća istraživanja vezana za mora.


– EMB čini 35 institucijskih članica iz 18 europskih zemalja uključujući i Institut za oceanografiju i ribarstvo u Splitu. Godine 2020. sam odabrana da budem njihov Mladi Ambasador što mi je otvorilo nove horizonte u znanstvenoj karijeri. Osim glavne aktivnosti, promocije rada EMB-a na raznim međunarodnim skupovima, imala sam prilike sudjelovati u istraživačkoj grupi za davanje smjernica u analizi velikih setova podataka u oceanografiji.


Kroz svoje doktorsko istraživanje – termohalina svojstva i cirkulacija u Jadranskom moru, koristila sam velike setove podataka raznih klimatskih modela tako da sam već tada imala znanja o temi. Pred kraj svog mandata od dvije godine, s troje ostalih mladih ambasadora smo uspostavili mrežu mladih europskih znanstvenika i stručnjaka koji se bave istraživanjima mora, a koja je podržana od strane EMB-a.


Putem mreže, mladi znanstvenici imaju prilike komunicirati o svojim iskustvima i radu, stvarati međusobne buduće suradnje, ali i s ostalim »starijim« članovima EMB-a, pojašnjava Dunić.


Klaster projekt CREATE


Život znanstvenika sve je samo ne rutinski, ovisno o tipu posla koji bude »na tapetu«. Uz znanstvena istraživanja, Natalija Dunić trenutno vodi i Interreg projekt koji se zove »CREATE«. Klaster projekt CREATE je suradnja vodećih hrvatskih i talijanskih institucija i organizacija koji djeluju na području klimatskih istraživanja i prilagodbe duž jadranske obale, uključujući i PAP/RAC, EIHP i SDŽ.


– U sklopu projekta sam organizirala uvodnu konferenciju »CREATE the future we need« u Splitu, što je zahtijevalo veliki angažman s moje strane, posebno u vidu logistike jer je konferencija bila dvojezična i u hibridnom obliku. Također, ponekad odlazim i na terenska istraživanja s brodom BIOS DVA koji je u vlasništvu Instituta za oceanografiju i ribarstvo.


Takva istraživanja su bitna za znanost, jer su ona glavni način prikupljanja podataka o moru. Osim toga, sudjelovala sam i na brojnim međunarodnim konferencijama od kojih bi izdvojila EGU u Beču i IAPSO-IAMAS-IAGA u Cape Townu, gdje sam održala predavanja o svojim istraživanjima.


Za vrijeme doktorskog studija sam odradila i stručnu specijalizaciju u Météo-France gdje sam učila o klimatskim modelima, kazuje te dodaje kako je sudjelovala u brojnim značajnim znanstvenim projektima.


Uzori koji su na nju utjecali tijekom školovanja, ali i današnjeg djelovanja te joj davali dodatni »vjetar u leđa« u njezinom znanstvenom radu su brojni, te joj je teško izdvojiti pojedinačne osobe imenom i prezimenom.


– Zaista mi je teško izdvojiti jednu osobu. Puno ljudi koje sam upoznala kroz svoj život su mi uzori u poslu, ali i u privatnome životu. Od nastavnika u školi, profesora na faksu, kolega s kojima sam studirala i s kojima radim, do ljudi koje sam slučajno upoznala na nekom događanju.



U svakome od njih nalazim motivaciju i ljubav za ono što radim. Nedavno sam na jednoj tribini imala prilike upoznati gospođu koja je iznimno uspješna žena u svome poslu, unatoč tome što je nebrojeno puta naišla na prepreke u svom životu, kazuje Dunić.


Trenutno je zaposlena na Institutu za oceanografiju i ribarstvo u Laboratoriju za fiziku mora kao viša asistentica. O planovima u budućnosti teško joj je govoriti, no pretpostavlja kako su joj oni jednaki kao i svim mladim znanstvenicima u RH. Kaže kako sve ovisi o tome u kojem smjeru će ju njezina istraživanja i rad odvesti.


S obzirom da ju je znanstveni rad odveo u Split, pitali smo ju vidi li se ipak možda jednog dana opet na svom otoku ili možda našem gradu, Zadru.


– Prvo slobodno vrijeme koje uspijem uhvatiti koristim za odlazak u svoj rodni kraj, u svoj Lukoran koji će uvijek biti u mom srcu. Na žalost, obzirom na mogućnosti vezano uz moj rad, danas se ne mogu se vidjeti na svom otoku. Ali nikad se ne zna, zaključila je Natalija Dunić.