Šenoini ili Hektorovićevi paprenjaci?

Školski projekt naziva »Zalogaj književnosti« održao se u srijedu u restoranu Hotelijersko-turističke i ugostiteljske škole. Cilj projekta sa znakovitom temom upravo je približavanje i sljubljivanje književnosti i gastronomije. Kako se radi o korelaciji predmeta hrvatskog jezika, slastičarstva i ugostiteljskog posluživanja, održalo se i predavanje o čaju te Šenoinim paprenjacima koji su, ovom prilikom, uspoređeni s Hektorovićevim paprenjacima.

Predavanja i prezentaciju koju su s ljubavlju dugo i pomno osmišljavali, održali su strukovni učitelji Ivan Brdar i Kristina Lončar, te prof.hrvatskog jezika Iva Grubić i Danijela Uglešić skupa s učenicima 3-ih razreda smjera konobar, slastičar i kuhar.

– Početna zamisao ovog projekta bile je poveznica književnika Augusta Šenoe i njegovog oca Aloisa koji je bio slastičar i u svojoj ostavštini očuvao 660 recepata. Upravo u to vrijeme se uz čitanje konzumirao čaj, ispričala je Kristina Lončar, strukovna učiteljica slastičarstva i međužupanijska voditeljica stručnog vijeća za slastičarstvo na Jadranu.

Tradiconalni suvenir

Lončar nam je pojasnila kako su ovim projektom željeli djeci približiti kulturu ispijanja čaja, čitanja knjiga te degustaciju paprenjaka koje August Šenoa i sam ih spominje u djelu »Zlatarevo zlato« u čast svome ocu slastičaru Aloisu.

Posebna zanimljivost je priča o paprenjacima koji su postali tradicionalni hrvatski suvenir. Obzirom da nadolazeći blagdani izazivaju veliki interes za »zimske« začine, a adventski ugođaj upravo podižu paprenjaci i ispijanje čaja, Lončar nam je rekla kako, iako su paprenjaci tipični za sjeverne prostore Hrvatske, postoje i mediteranski paprenjaci koji se po svojoj originalnoj recepturi razlikuju od kopnenih, pa samim time obiluju i sastojcima tipičnim za priobalno podneblje. Tako da se može reći kako takozvani »dalmoški« paprenjaci u sebi ne sadrže rafinirane šećere već se pri njihovom spravljanju koristi više meda, ružmarina, lavande te ostalih mediteranskih biljčica.

– Jako je tužno što mnogo ljudi ne zna za paprenjake, budući da se radi o autohtonom suveniru naše zemlje. Naglasila bih kako na otoku Hvaru postoji paprenjak kojeg oni originalno nazivaju »paprenjok«. Osim razlike u nazivu, ove dvije vrste paprenjaka specifične su po svom sastavu. U paprenjaku ima papra, dok u hvarskom paprenjoku papar izostaje, objasnila je Lončar.

Doznali smo kako je učenicima intrigantan spoj književnosti i gastronomije te su i sami uživali u pripremi kao i samoj izvedbi projekta. Prema Lončarinim riječima, u planu je i realizacija poznatog djela Petra Hektorovića »Ribanje i ribarsko prigovoranje« u kojem je podosta elemenata ugostiteljske struke, a dotaći će se i poznatih Proustovih »madeleines kolačića«.

Prigodna čajanka

Za prigodnu prezentaciju pobrinulo se oko 40-ak učenika 3. f, h, d i 2. f razreda kojima je ovo praktični dio nastave. Učenici su stručno u skladu s ugostiteljskim bontonom, svima prisutnima, poslužili čaj i prigodne slastice. Dok su prisutni uživali u dočaranom ugođaju čajanke uz slatke zalogaje, za predavanje se pobrinuo Ivan Brdar, učitelj iz struke ugostiteljskog posluživanja koji je objasnio zašto je čaj kao napitak zdrav te pobio zablude o tome kako u Zadrana nema kulture njegova ispijanja.

– Za čaj smo se odlučili pošto ide dobro uz kolačiće. Činila se dobra ideja, pa smo tako dobro integrirali elemente književnosti s čajem i kolačićima, istaknuo je Brdar dodavši kako Zadrani itekako imaju kulturu ispijanja čaja zbog njegovih zdravstvenih prednosti te kako će sami učenici, prvenstveno misleći na konobare, biti educiraniji za informiranje gostiju o čaju kao piću, jer kako i sam kaže, postoji između čaja i čajnih pripravaka.

Sudeći po svemu, kultura ispijanja čaja generalno se vezuje s bolestima i prehladama, pa mnogi posežu za čajem u trenucima smirivanja simptoma kašljanja i kihanja. No unatrag posljednjih deset godina ljudi sve više posežu za čajem iz opuštajućih razloga zahvaljujući bogatom tržištu kvalitetnih čajeva, doznali smo na prigodnom predavanju.