Šavorić: Prehodavanje »Via Adriatica« staze zahtijeva znanje i fizičku spremu

Gradska knjižnica Biograd na Moru bila je domaćin putopisnog predavanja i promocije knjige “Moja planina” Tatjane Šavorić, planinarke, alpinistice i medicinske sestre, a svi sudionici imali su priliku upoznati autoricu i njezin put te čuti njezina iskustva iz prve ruke.

Ovaj takozvani putopis u gojzericama i svojevrsni vodič kroz autoričino putovanje uvodi čitatelja u svijet avanture i pustolovine te svakako privlači pažnju svih ljubitelja planinarenja, alpinizma i prirode.

Stranice ove oduševljavajuće putopisne knjige odvest će nas na putovanje s autoricom Tatjanom Šavorić koja je odlučila sama prehodati 1 100 kilometara dugu planinarsku dionicu „Via Adriatica“,  koja se proteže od Prevlake nedaleko Dubrovnika do rta Kamenjak kod Pule. Međutim, ovo nije samo još jedna priča o prohodavanju staze i putovanju, već i priča koja nas odvodi na strastveno i emocionalno putovanje autorice kroz razne teškoće i prekretnice koje je susrela na svom putu.

– Oduvijek sam voljela čitati knjige naših starih planinara koji su u svojim knjigama sažimali dnevnike putovanja, opise staza i romantično pisali o stanju svojeg duha boraveći u prirodi te sam se nadala da ću i ja jednog dana imati priliku napisati takvu knjigu. Otišla sam na put s posebnom bilježnicom u kojoj sam vodila dnevnik.

Nekad je to bio svakodnevni zapis prepun opisa, a nekada je zbog umora to bilo tek svega par činjenica, ali svi ti zapisi su u konačnici postali knjiga. Ona je prvenstveno svojevrsni vodič kroz „Via Adriatica“ stazu, a zatim i vrludanje uma jedne planinarke. Svaki čitatelj u njoj može naći nešto za sebe. Netko će proučavati tehničke podatke, netko uživati u fotografijama, a oni najsretniji će putovati sa mnom dan po dan, kazala je Šavorić.

Otac ju učio planinarenju

Autorica je od malih nogu svoje dane provodila u prirodi, a tijekom godina skupila je veliki broj osvojenih vrhova. Svoja znanja i vještine primijenila je u ovom, dosad vremenski najdužem pothvatu, prohodavanju svih 1100 kilometara „Via Adriatica Traila“ te predstavlja prvu ženu koja je prehodala ovu stazu sama u zimskim uvjetima.

– Moj pokojni otac me kao malo dijete vodio planinama, a moja dob nikada nije predstavljala prepreku. On je uvijek bio strpljiv učitelj, od čitanja karti i tragova u zemlji do praktičnih savjeta o preživljavanju, sve je to usađivano u mene godinama. U kasnijoj dobi, kad su moja djeca malo porasla, vratila sam se ljepoti i samoći prirode, te iskušavala mogućnosti boravka u njoj, a stijene su, nakon visokog gorja, bile logičan slijed.

Iako sam imala prethodnog znanja, kao pravi učenik, poslušno sam odradila sve planinarske škole. Smatram da svaki čovjek koji se odluči na odlazak u planinu mora imati potrebno znanje. Dugo sam voljela samo stijene i visoko gorje, ali onda sam otkrila dugometražno hodanje planinama i to me potpuno osvojilo, objasnila je Šavorić dodavši da su sloboda, neovisnost i samoća bile kruna njenog planinarskog puta.

Godinu dana prije početka njenog putovanja, autorica je gotovo polovinu staze prošla sa svojom kćeri Klarom na koju je iznimno ponosna i koja je tada imala samo 16 godina, a time je njena kćer postala najmlađi section hiker staze.

– Dok smo noćile u šatorima ili skloništima Dinare, Velebita, Biokova, maštale smo da ćemo ju zajedno prehodati u cijelosti. Nažalost, obveze su je spriječile da me prati u našem snu, a u meni je kliknula potreba da to učinim upravo tada. Ponosna sam na činjenicu da sam, kao tada tek peti hodač, uspješno označila sve korisne točke i infrastrukturu na stazi te tako u mnogome olakšala današnjim hodačima. Ovu stazu u budućnosti planiram proći i sa svojom kćeri te tako ostvariti naš zajednički san.

Potrebni znanje i fizička spremna

Svima onima koji se odluče zaputiti na „Via Adriatica“ stazu, Šavorić poručuje da takav pothvat zahtjeva znanje i fizičku spremu te da oni koji se odluče na prehodavanje staze u cijelosti moraju biti kvalitetno planinarski obučeni i spremni na razne prepreke.

– Mnogi fizički snažni ljudi su odustali upravo zbog nedovoljne motivacije ili snage nošenja s problemima, danonoćnom kišom, povremenom gladi, divljim životinjama, samoćom. Ova staza daje mnogo, ali je opasna i nepredvidiva te je zato neizostavna priprema i planiranje. Odlazak u ovakvu avanturu mora biti dobro proračunat. No, staza obiluje trail angelima, odnosno ljudima koji žive u blizini i koji su uvijek spremni pripomoći hodačima.

Šavorić trenutno istražuje hrvatske obilaznice i mjesta na kojima još nije bila te iako je oduvijek sanjala o prohodavanju američkih staza, pronašla je ljubav u ovima koje su ovdje i nama u susjedstvu. U budućnosti planira napisati još jednu knjigu koja će odvesti čitatelje na neko novo putovanje s posve novim doživljajima i previranjima koje prolazi jedna, kako ona kaže, srednjovječna žena koja boravi sama u prirodi.

„Moja planina“ inspirira svakog čitatelja, a pogotovo one koji gaje posebnu ljubav prema planinarenju, avanturi i prirodi te će biti od velike pomoći onima koji se odluče zaputiti na isto putovanje. Šavorić je svojim putem pokazala kako se snovi mogu ostvariti, a njezina hrabrost i odvažnost su inspiracija za mnoge.