Tango: intimni zagrljaj koji je dobar i za tijelo i za um

Zabavan i, suptilan, implicitan rad na odnosu: tango je i to. Već sama nametnuta tehnika simbolički aludira na sklad.

Težina svakog plesača pomaknuta je prema naprijed, u susretu s onim drugim, a zajedno par dobiva svoju “os” ili gravitacijsko središte.

Zagrljaj (položaj ruku i trupa) može varirati, ali uvijek održava koherentnost pokreta, sklad zajedničkog kretanja.

U širokom zagrljaju (u kojem se plesači mogu odmaknuti na udaljenost jednaku udaljenosti svoje ruke) prostor omogućuje veću individualnost i rad artikuliranijih i bogatijih pokreta na vlastitim nogama.

U tangu postoji vođa koji vodi: tradicionalno muškarac, a ljepota je i u tome što oboje znaju izraziti, protumačiti, čak i drugu ulogu.

Laurie Hawkes, francuska psihoterapeutkinja koja koristi tango kao terapiju, primijetila je da – za većinu žena – intenzitet i kvaliteta emocija koje doživljavaju dok plešu (u skladu s muškarcem) ima isti “ton” kao i zaljubljenost.

Muškarci taj osjećaj opisuju kao “nešto čarobno“.

Ples tanga daje i novu vitalnost. Na energetskoj razini svakako se može reći da stimulira drugu čakru, zabavu i užitak strastvenog intenziteta, ali ima i cjelokupni revitalizirajući učinak.

Tijelo postaje privlačnije, pokretljivije, a to nije samo dojam.

Istraživanje provedeno u Brazilu o tangu kao terapiji za starije osobe pokazalo je kako ovaj ples pomaže u nadilaženju fizičkih, intelektualnih i emocionalnih ograničenja, kao i konvencionalnih uloga koje društvo pripisuje.