Velika djela kao temelji budućih istraživanja

Nenad Cambi, jedini redovni akademik sa Sveučilišta u Zadru, professor emeritus i voditelj Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, neumorno stvara i u 86. godini života.

U Svečanoj dvorani predstavljene su dvije njegove nove knjige – antologijska “Umjetnost antike u hrvatskim krajevima” te “Vernakularna umjetnost ranokršćanskog razdoblja u zaleđu rimske Dalmacije”, u kojoj analizira “naivni” ili folklorni (vernakularni) klesarski izraz na ranokršćanskim nalazima s područja današnje Dalmatinske zagore i Bosne i Hercegovine.

– Jako sam sretan i zadovoljan što sam uspio sve obraditi i objediniti u ovakva velika djela. Prva knjiga od ove dvije, “Umjetnost antike u hrvatskim krajevima” zapravo je drugo izdanje, a prvo je izašlo još 2002. godine. Naravno, u dvadeset godina se puno toga promijenilo pa sam u odnosu na prvo izdanje mnogo toga izmijenio i nadopunio, stoga možemo reći kako je ovo dvostruko veća knjiga. Prvo izdanje imalo je 700 slika, a ovo sadašnje ih broji ukupno 1700, otkrio je autor, akademik Nenad Cambi.

Kapitalno djelo

Knjigu je pred dvadesetak uzvanika predstavio Dražen Maršić, profesor s Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru.

– U suštini, radi se o sintezi u kojoj su obrađeni spomenici antičkog razdoblja s određenim umjetničkim i estetskim aspektima u kojem su obuhvaćena razdoblja grčke i rimske civilizacije. Prije 20 godina objavljeno je prvo izdanje koje je imalo velik uspjeh, stoga se rodila i ideja o stvaranju drugog, nadopunjenog izdanja. U međuvremenu, od tada do danas, pronađeni su novi spomenici, pojavile su se neke nove spoznaje i sve to je ugrađeno u ovo, mogu reći, kapitalno djelo iz područja antičke arheologije u Hrvatskoj, kazao je Maršić.

Druga knjiga, naziva “Vernakularna umjetnost ranokršćanskog razdoblja u zaleđu rimske Dalmacije”, jest knjiga o vrlo specifičnoj temi.

– Riječ je o starokršćanskim crkvama u zaleđu koje imaju specifičnu skulpturu, primitivnu, naivnu, ali vrlo zanimljivu s ikonografske i umjetničke strane. Kako se ta skulptura svojatala sa svih strana, ona je čak u jednom dobu proglašena i srpskom srednjovjekovnom umjetnošću, što nikako nije slučaj, jer govorimo o 6. stoljeću u Hrvatskoj i BiH. Svoja istraživanja sam nadopunio nekom vrstom tzv. špiljske umjetnosti, gdje su monasi i svećenici boravili dugo vremena te su se, kroz to vrijeme, skulpture nalazile i na zidovima pećina, kazao je Cambi.