Jedan od proslavljenih rukometnih vratara tvrdi: "Ništa nije izgubljeno, ali imat ćemo problema"

Ivan Stevanović je proslavljeno trsatsko, riječko, hrvatsko te međunarodno golmansko rukometno ime, koje budno prati zbivanja na Svjetskom prvenstvu, nadajući se uspjesima hrvatske reprezentacije. Kada je pak riječ o našoj izabranoj vrsti, u dva je dosadašnja izdanja navijačima ponudila dva sasvim različita izdanja uoči večerašnjeg susreta s Marokancima. Tko iz hrvatskih redova ne bi najradije zaboravio onu teško ponovljivu »igru bez igre« s Egiptom, kada je doživljena havarija u nadmetanju u kojem su igrači izbornika Hrvoja Horvata u obrani bili prisutni tijelom, a djelovali kao odsutni duhom, dok su u napadu često bezidejno lutali bez rješenja. Za razliku od petka, s Amerikancima je viđena »ružičasta« Hrvatska koja se nazabijala golova skoro pa kao na treningu, a pritom je u visoku pobjedu od čak 18 pogodaka razlike za popravljanje ocjena o sebi ugradila marljiv rad u obrani, što je također bilo vidljivo u tom krajnjem rezultatu.

Samopouzdanje

– Za ono izdanje s Egiptom možemo reći da stvarno nije bilo dobro i to se vidjelo. S druge strane, ne treba zaboraviti ono još ranije isticano, taj Egipat je bio u polufinalu prethodnih dvaju velikih natjecanja. Stvarno ima odličnu ekipu, a na kraju krajeva, ima i odličnog trenera. Stoga, ne treba iznenaditi što smo izgubili s Egiptom, nego je problem način na koji smo izgubili. Jednostavno, vidjelo se da im nismo mogli parirati ni u napadu, ni u obrani – kaže Ivan Stevanović, nekadašnji golman Zameta, koji je u bogatoj karijeri čuvao vratnice i Zagreba, kao i švicarskog Kadetten Schafhausena te poljske Wisle Plock, koji je bio brončani na Europskom prvenstvu 2016. godine. Trener golmana vježbao je i vratarke Podravke Vegete, trebao je biti u stručnom stožeru reprezentacije, zaustavili su ga zdravstveni problemi.

– Ovu drugu utakmicu s Amerikancima je i teško komentirati. Ne znamo, naime, njihovu pravu kvalitetu, no vidjelo se da smo živnuli. Napunili smo se samopouzdanjem, što je bitno za nastavak prvenstva. Ništa, naime, nije izgubljeno, ali je očigledno da ćemo imati problema u drugom dijelu prvenstva gdje se sastajemo s možda boljim ekipama nego što su bile ove do sada u prvom krugu, a visi nam zapravo plasman u četvrtfinale. Realno, mogli smo imati jako dobar put za četvrtfinale da smo dobili utakmicu s Egiptom.

Kroz desetljeća su nastupe hrvatskih rukometaša pratili toliki komentari koji su u skladu s rezultatima išli »od ponora do zvijezda i obrnuto« s adresa zemlje, koja ima visoko mišljenje o dometima i mogućnostima svojih nacionalnih vrsta koje su, uostalom, stizale i do najviših vrhova. Koliko su realne pojedine procjene kvaliteta, u kojima se znalo ići iz krajnosti u krajnost, tema je za nove diskusije.

– Realna je slika možda negdje u sredini. Naravno da smo vjerojatno malo i razmazili ljude. Godinama smo bili u vrhu i jasno, još uvijek imamo igrače koji igraju u najboljim svjetskim klubovima. Istina, nekima su se te uloge promijenile i nisu iste kao što su bile prije, ali mi tu neku veliku kvalitetu imamo, a je li to dovoljno za ono što mi svaki put ističemo, za stići do polufinala ili tu negdje, to je druga priča. Realno, mislim da smo po kvaliteti među tim šest, sedam najboljih reprezentacija na svijetu, trebali bismo do četvrtfinala. No, to ovisi i o ždrijebu i o puno drugih stvari.

Nasljednik

Nakon SAD-a Hrvatsku večeras očekuje susret s Marokancima, najavljuje ga se kao reprizu onog nedjeljnoga s ekipom, koja je i poražena od tih istih Amerikanaca.

– Ovo je utakmica sa sastavom koji je realno kvalitete kao i SAD te mislim kako ćemo još pokušati očvrsnuti obranu. Svi naime, tako i izbornik, ističu da nije bilo baš dobro na početku. Možda ćemo i isprobati neke stvari koje će nam poslužiti kasnije i naravno, nastojat ćemo da se nitko ne ozlijedi. Poslije toga ćemo čekati tu utakmicu s Danskom, koja će nam na kraju krajeva značiti možda i prolazak u četvrtfinale. Sve to, naravno, ako budemo pravi.

Stevanović u reprezentaciji ima svog gradskog nasljednika Dina Slavića, čime je nastavljena lijepa višedesetljetna tradicija riječkih reprezentativnih golmana. Ocjene o nastupima Dina i njegovih vratarskih kolega varirale su, kao i one o igri cijele momčadi.

– Jasno, drago mi je zbog Slavića da je u reprezentaciji i da se, na kraju krajeva, izborio za mjesto kroz odličnu sezonu u Zagrebu. Zaslužio je mjesto u reprezentaciji. Što se učinka naših golmana tiče, rekao bih čak da je obrana ta koja nije bila na razini u prvoj utakmici s Egiptom, tako da se niti oni nisu mogli previše iskazati. Nadam se da će u nastavku prvenstva sve biti na jednoj višoj razini, a onda će samim time i golmanima biti lakše. Ali jednostavno takav je naš golmanski posao, nekako se taj dio vidi najviše. Kada golman brani loše, odmah se to apostrofira. Kao i momčad, mislim i da je tu realna slika negdje u sredini – poručio je Ivan Stevanović.